Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kao pravog Titivog pijonira, drugarica-učiteljica povela je mene i ostatak razreda na exskurziju stazama Revolucije i druga Tita da bolje upoznamo našu tadašnju domovinu, te njene narode i narodnosti.
Ponovni obilazak istih staza dugo sam planirao i napokon krenija 25.06.
Pratnja su mi trebali bit brat i kum na TA koji su obojica su u zadnji sekund otkazali, al mi se neočekivano pridružija drug Banjan i njegova Snježa na, naravno, TA. Vrmenska prognoza to jutro je bila odlična za oba planirana dana putovanja.
Pogrešno naravno.
Krenuli smo iz Splita preko Knina i Strmce na prvi cilj putovanja:
Drvar
Obišli smo Titovu špilju iz koje je drug Tito zapovjedao partizanima, a koja je vrlo vlažna, te je drug Tito uvatija reumu i zbog toga je ostatak života proveja na Brijunima pipkajući konobarice.
Pričaila nam naša drugarica-učiteljica kad su švabe sa neba zapucale po Titu na njega se, da ga zaštiti, bacija njegov pas Rex koji je ironijom sudbine bija njemački ovčar. Danas kad sitim se svog pasa oko božića kad pucaju petarde, ova priča mi zvuči nekako nategnuto.
Di ste Švabe mamicu vam nacističku.
Titov voz u selu Ostrelj
Sljedeća postaja bio je Bihać. Dok je ostatak društva cugao i jeo tulumbe i hurmašice ja sam tražio muzej prvog zasjedanja ANOJ-a.
Našo top
Hej, hej kdor ne skače ta ni Slovenc, hej, hej, ni Primorec niti Gorenjc,
hej, hej niti Štajerc niti Dolenjc, kdor ne skače ni Slovenc. A možda je Bosanac
Nakon Bihaća, krenuli smo uz Unu preko Bosanskog Novog na Kozaru, ali zbog neumjerenosti u jelu i piću preskočili smo Kozaru i produžili za Banja Luku gdje nas je dočekao Igor i pronaša nam smještaj. Dok smo se raspremili počela je kiša i ostavila nas u hotelskom baru.
Anketa
