Na dva kotača preko Sibira - četvorica pripadnika mk fjaka motorima vozili od Splita do Nordkappa 4 - Nakon &scarono smo u&scaroni u Norve&scaronu i... | CROMOTO portal o motorima

MOTO STRANICE

Na dva kotača preko Sibira - četvorica pripadnika mk fjaka motorima vozili od Splita do Nordkappa 4

Alen
Utorak, 01.07.2008
Nakon što smo ušli u Norvešku i napustili Rusiju koja nam je dozlogrdila zbog loših cesta, uživali smo vozeći se na motorima po super cestama. Zapjevali smo od sreće i gledali oko sebe lijepe krajolike u prolazu. Međutim, u Norveškoj nas je dočekao novi ’naprijatelj’ kojeg nismo ni bili svjesni. Riječ je naime o izuzetnoj skupoći hrane i svega ostaloga. Najbolje ću vam dočarati kako to izgleda kada kažem da smo platili u fast-foodu uz cestu jedan hamburger čak 50 eura. Ne možeš naprosto vjerovati da je to istina - za jedan hamburger više od 350 kuna... Spavali smo u Borsevu i odatle krenuli na cilj našeg putovanja - Nordkapp, najsjeverniju točku Europe. Krenuli smo sutradan Leo Bučić, Slavko Jakopčević, Hrvoje Perić Amigo i ja(Željan Rakela) prema Nordkappu, radosni što smo bili nadomak cilja. Sobovi šetaju Vrijeme je bilo sunčano, a usput smo vidjeli dosta jezera, sušionica bakalara i sobove što šetaju po cesti i uz nju. Bilo je na nekim mjestima i snijega, iako je bio početak srpnja. I tako smo naposljetku stigli na odredište. Parkirali smo motore i prvo što smo napavili je bilo lijepljenje znaka našeg kluba MK Fjaka na tablu Nordkapp. Tako smo obilježili Nordkapp i onda razgledali ovo mjesto uz more i slikavali se skoro sat vremena. Tu inače dolaze brojni motoristi od kojih smo neke i vidjeli. Susreli smo i jednog španjolskog bajkera na Ducatiju. On je došao na Nordkapp sa curom i onda se čudio zašto smo išli preko Sibira, kad je postojala i lakša ruta. Bilo mi je drago to čuti jer je potvrda da splitski motoristi imaju snage i znanja ići težim putem do krajnjeg sjevera... U blizni Nordkappa sam kupio krzno od soba za 50 eura i njime pokrio BMW GS 1200 Adventure. Malo je čudno izgledalo, ali je barem bilo toplo. Odahnuli smo i počeli se polako pripremati za povratak u Split. Ovog smo puta išli lakšim putem preko Švedske, Finske, Njemačke... U tom dijelu Europe ljeti je dan - cijeli dan. Noći nema, pa je najčudnije od svega bilo vidjeti sunce u 1 sat ujutro. Imali smo muke zaspati dok je vani dan, ali smo taj problem riješili navlačenjem zavjesa u hotelu u Alti. Idućeg dana je Amigo opet platio ’bijesnu’ sumu za žarulju od prednjeg svjetla. U Splitu ona za Hondu CBR 1100 XX košta 60 kuna, tamo je 60 eura, pa se ti misli... Prošli smo Norvešku i ušli u Finsku. Leu su na Yamahi gume bile u očajnom stanju, pa ih je morao obe mijenjati. Posjet vulkanizeru ga je koštao ravno 450 eura, ali smo bili sretni da je i taj problem riješen. Da se gume trebalo mijenjati u Sibiru, tko zna bi li Leo uspio. Krajem dana smo ušli u Švedsku, sami te večeri spremili jelo u kampu i planirali što ćemo raditi u Stockholmu. Temperatura se u Stockholmu popela na 20 stupnjeva, pa je bilo više nego ugodno. Bili smo u Vasa muzeju gdje je izložen istoimeni kraljevski galijun, potonuo 1628. godine na prvom putovanju. Izvadili su ga Švedi sa dna mora i izložili u muzeju kojeg je dosada posjetilo 20 milijuna ljudi. Bili smo sa splitskim tablicama zanimljivi i novinarki Radio Stockholma, pa je intervjuirala Slavka. Srećom, zna on engleski. Kiša nas je dobro smočila na putu od Stockholma do Götheborga pa smo primijetili tehničke probleme. Periću se od vlage gasio motor, dok se Slavku se palila lampica od ulja. Sve su to bile male nevolje, pa smo ipak stigli u Götheborg i lako našli hotel. U tom smo se gradu pošteno odmorili i onda se zaputili prema Berlinu. Kiša je lila kao iz kabla, pa nam je za tu dionicu dugu 600 km trebalo čak 11 sati. Toliko smo bili umorni da na kraju nismo ni ušli u grad, nego smo ostali spavati u jednom mjestu 60 km prije Berlina. Tek smo sutradan obašli ostatke Berlinskoga zida i vidjeli neke znamenitosti. Na lijepim smo cestama zatim prošli preko Dresdena sve do Praga. Nakon prelaska njemačke granice, u Češkoj su nas na ulazu dočekale prostitutke. Čehinje koje se bave najstarijim zanatom na svijetu naime čekaju tu platežno sposobne mušterije iz Njemačke kako bi što bolje zaradile. Neke od njih su bile u toplesu, a sve su imale mini suknje i zvale na ’dogovor’. Nismo se na to osvrtali jer smo htjeli večer provesti u pivnici 'U Fleku' u Pragu gdje su nekada davno splitski studenti osnovali Hajduk iz Splita. Tu smo se u ugodnoj atmosferi uz ljubazne domaćine, po prvi puta opustili kako treba. Znali smo da Dalmacija nije daleko, pa je pivo te večeri teklo u potocima... Za uspomenu smo se slikali uz Hajdukovu spomen ploču (slika ispod), postavljenu 2001. na kojoj na hrvatskom, češkom i enegleskom piše da je tu osnovan splitski nogometni klub. U mjestu Kutna Hora smo bili u neobičnom zdanju, kapeli ukrašenoj ljudskim kostima. Vjerovali ili ne, u njoj ima kostiju čak 40.000 mrtvaca. Malo podsjeća na Notre Dame u Parizu, ali je zapravo bizarna jer smo se nagledali lubanja i bedrenih kostiju od kojih su odrađeni svijećnjaci i drugi razni ukrasi. Pretposlijednja dionica je bila u 'susjedstvu' - od Brna smo preko Beča, Graza i Maribora došli u Zagreb. Tamo su nam toplu dobrodošlicu pripremili momci iz moto kluba Goodfellas kod kojih smo ostali spavati. Naš trijumfalni povratak uslijedio je 9. srpnja kad smo krenuli prema Splitu. Kako smo se približavali, uzbuđenje je bilo sve jače. U ’predvorju’ grada Dugoplju smo izašli sa auto ceste i na trenutak stali. Pogledali smo se onako kroz vizire kaciga i prešutno jedan drugome odali priznanje. Pređen je stvarno dugi put i savladane mnoge nevolje, a sada nas opet čeka naš dragi Split i kupanje u srpnju. Jurnuli smo iz Dugoplja velikom brzinom put kafića Bounty koji je club-house MK Fjaka iz Splita. Tamo smo ugledali veliku grupu ljudi koja nas je čekala i suza mi se načas pojavila u oku. Hvala Bogu, opet smo stigli kući nakon pređenih 11.650 kilometara u 19 dana. Svaka čast ovoj četvorici vrlo hrabrih Splitskih avanturista! Željan Rakela sprema novi pothvat - Put oko svijeta za 60 dana! O tome više uskoro. Tekst i slike: Željan Rakela.