Honda DN-01 se može definirati kao jedan Maxicruiser, nešto između maxi skutera i cruiser motocikla. Ovaj motocikl posjeduje jedan automatsko/sekvencijalni mjenjač tipa Badalini i izuzetno je komforan u vožnji što je cilj klase maxi skutera, ali ono što novi Hondin motocikl odmiče od te klase je ovjes kao u motocikla, potpuno odsustvo vibracija u vožnji i nisko ali dobro podstavljeno sjedalo.
Ovaj Hondin dvocilindraš ima težinu od 260 kilograma i veliko međuosovinsko rastojanje od 1605 milimetara uz vrlo nisko težišta, tipično za cruisere, koje bi trebalo uz sve navedeno činiti ovaj motocikl vrlo nezgrapnim.
No to ovdje nije slučaj te su kočenje i agilnost mnogo bolje kod Honde DN-01 nego kod bilo kojeg drugog motocikla s težinom od preko 250 kilograma.
Ovom motociklu najviše nedostaje prtljažni prostor, kojeg nema niti ispod sjedala a niti ispod velikog poklopca rezervoara, koji posjeduju svi Maxi skuteri i automatski motocikli poput Aprilije Mane 850.
Ovaj maxicruiser je odličan za putovanja uz jednu veliku zamjerku koja je upučena na lošu vjetrobransku zaštitu koja je rezultat zanimljivog ali i ne efikasnog dizajnog rješenja Hondinih tehničara. Ovdje se prije svega išlo na eskluzivnost dizajna koji ovaj motocikl smješta u sam vrh neobičnih i inovativnih modela.
Preglednost retrovizora je vrlo dobra ali njihova iznimna širina zna zasmetati u gradskoj gužvi.
Ovjes ovog motocikla, koji zna odraditi sve zadatke pred sobom, te vrlo mekan prijenos vuku vas na vožnju otvorenim cestama a jedini manji nedostatak uputili bi na rad stražnjeg amortizera koji je u nekim trenutcima premekan, naročito pri vožnji izuzetno grbavim cestama.
Honda je na ovom motociklu ponudila dvije mape paljenja: jednu mirniju (D - drive) i jednu više sportski orijentiranu (S - sport).
Iako je aerodinamička zaštita vrlo mala, ovaj motocikl je izuzetno stabilan pri večim brzinama i vrlo precizan u brzim zavojima. Vrlo je neobično kako motocikl ove težine i vrlo velikog međuosovinskog rastojanja tako lagano mijenja smjer kretanja. Očito je da su Hondini tehničari ovdje odradili posao na svom poznatom nivou.
Pozicija oslonaca nogu je viša nego kod bilo kojeg cruiser motocikla i nudi mogućnost dobrih nagiba u zavoju. Lakoća s kojom DN-01 struže po zavojima osloncima za noge jednaka je onoj s kojom neki manji sportski skuter struže centralnom nogarom.
Kočioni sustav je odličan i nije mu potrebna suradnja motora da bi ovaj teški motocikl usporio na vrijeme. Snaga kočnica je izuzetna a sistemi CBS i ABS zajedno funkcioniraju vrlo dobro.
Mjenjač Badalini se razlikuje od sekvencijalnih mjenjača kakve posjeduju Suzuki Burgman 650 i Aprilia Mana 850 u tome što Honda koristi mjenjačke brzine umjesto variomata.
Novi Hondin maxicruiser se vozi poput skutera i ne posjeduje polugicu mjenjača, koju posjeduje Mana, iako posjeduje na upravljaču električni prekidač kojim se mjenjaju brzine.
Na ovom motociklu sistem Badalini ima završni prijenos putem kardana poput Yamahe FJR 1300 AS ali koji na ovom motociklu funkcionira puno bolje u gradu nego što je to slučaj kod spomenute Yamahe.
Honda DN-01 je sa mjenjačem Badalini izuzetno ugodna i zabavna za vožnju. Na desnoj strani upravljača nalazi se jedan električni prekidač putem kojega se uključuje automatski prijenos.
Honda DN-01 se može definirati kao jedan Maxicruiser, nešto između maxi skutera i cruiser motocikla. Ovaj motocikl posjeduje jedan automatsko/sekvencijalni mjenjač tipa Badalini i izuzetno je komforan u vožnji što je cilj klase maxi skutera, ali ono što novi Hondin motocikl odmiče od te klase je ovjes kao u motocikla, potpuno odsustvo vibracija u vožnji i nisko ali dobro podstavljeno sjedalo.
